Projekt Registra

Projekt Registra srpske kulturne baštine u Hrvatskoj

Motivacija za izradu registra kulturnih dobara srpske zajednice u Hrvatskoj potekla je iz činjenice što nemamo ni najmanjih razloga biti zadovoljni poznavanjem vlastite prošlosti i materijalnih preostataka kao svjedočanstava, a u tome su gotovo svi jednodušni, neospornih kulturnih postignuća. Zastajemo već na prvoj stepenici budući dosad ne postoje nikakvi, a kamoli precizni popisnici ili inventari koji bi jedan istinski nacionalni kapital predstavljali u punom vidu. Takvim metodom se koristilo samo u nekim segmentima, tu i tamo ponešto je objavljeno, ali ne kada je u pitanju cjelina spomenika popunjena po jedinstvenom metodološkom obrascu. Nadležni Zavodi za zaštitu spomenika, razumljivo, nisu i ne dijele materijal po nacionalnim uzusima, ali ne treba biti tendenciozan pa ipak zaključiti da je baština srpske provenijencije listom loše prolazila. Čak će i statistički pokazatelji potvrditi ovu izjavu; ilustracije radi kažimo da je u Dalmaciji, na području koji pokrivaju čak tri zavoda u registar zaštićenih spomenika kulture (što je opet zasebna priča) uvršteno jedva 30-tak spomenika, a da pritom iz općine Knin, iz domena spomeničke baštine Pravoslavne crkve, nije zaštićen niti jedan (!?) Razumije se da naš zahtjev za stvaranjem registra kulturnne baštine ne želi niti može derogirati vrlo dobro ekipirane i za to zakonski ovlaštene institucije koji brinu o spomenicima kulture, bilo dokumentovanjem bilo primjenom mjera iz domene konzervacijsko-restauracijske struke, ali vidimo prijeku potrebu da im našim spoznajama pomognemo u realizaciji njihovih primarnih programa. U osnovi to pretpostavlja stvaranje jednog svojevrsnog dokumentacijskog centra u koji će se slijevati podaci i informacije o baštinu u najširem smislu. Razlog za baš takav obuhvat biva samorazumljiv ako se imaju u vidu ratne štete, nastale kao posljedice, na ovim područjima učestalih ratova, koji su svojim razornim djelovanjem, ali i u popratnim efektima silno destruirali korpus nacionalnih spomenika. Ističemo, takođe, da je registracija nastalih šteta učinjena sasvim parcijalno, a što onda, logično, povlači nemogućnost pravovremenog i kvalitetnog saniranja pojedinih dobara.

Stoga je SKD Prosvjeta sa punim osjećajem odgovornosti za nacionalnu baštinu spremna ovom zadatku prići sa ozbiljnim namjerama, oslobađajući tom smislu raspoložive organizacijske i stručne potencijale, a kako se ne smatra dovoljno materijalno moćnom za nositi se sa svim tim poslovima, slobodna je zatražiti pomoć u realizaciji ovog prijekta. Dakle, radeći na jednoj bazi, stalno upotpunjavanih podataka o spomenicima, kako onim od kojih su ostali tek neki vidljivi tragovi, tako onim koji su tek literarna činjenica i koji više ne postoje, pa sve do onih danas postojećih koji samo trpe od nebrige budući su nove okolnosti, a naročito rat i depopulacija srpskog stanovništva bitno doprinjele njihovom, po pravilu, lošem stanju. U obzir za interno registriranje dolaze sva pokretna i nepokretna dobra koja su na bilo koji način vezana za nacionalnu prošlost, čak i oni koji se već nalaze u muzejskim i galerijskim insticujama ili u privatnom vlasništvu, taksativno: crkve, manastiri, kapele, nadgobnici sa posebnim stilskim ili epigrafskim oznakama, ikone, knjige, kako bogoslužbene, tako i svjetovne, posebno one starijeg datuma izdanja, bogoslužbeni predmeti, raznovrsni etno-materijal od narodnih nošnji pa do oružja, posebno predmeti pouzdano vezani za pojedine ličnosti i događaje, stari dokumenti, katastarske i geografske mape, porodične slike i albumi, umjetničke fotografije, a kao posebna dopuna, mada naoko van okvira registra, valjalo bi obilježiti i popisati sve spomenike koji komemoriraju NOB, a posebno odrediti topografiju stratišta, logore crkve ili slične lokalitete.

Zbog vanredne složenosti projekta za njegovu realizaciju biće potrebno ekipirati, bilo u stalnom, bilo u saradničkom radnom odnosu, visokoobrazovane stručnjake najrazličitih profila, prvenstveno, istoričare, istoričare umjetnosti i književnosti, etnologe, arhiviste. U prvo vrijeme tražiće to stalne terenske izlaske, rad na samim spomenicima, njihovo pažljivo snimanje, opisivanje, a tek potom i sistematizaciju prikupljene građe na jednom mjestu, za šta će Prosvjeta pružiti na raspolaganje svoje tehničke i organizacijske potencijale. Već i zbog broja i prirode samog materijala, njegovih specifičnosti, ali i teritorijalne ustrojenosti zemlje, registriranje će se zbog preglednosti ali i dostupnosti lokaliteta obavljati po regijama.

Branko Čolović

Facebook komentari
%d blogeri kao ovaj: