Likovna kolonija Drniš

OLYMPUS DIGITAL CAMERAU nedjelju, 11. kolovoza završena je trodnevna 3. po redu likovna kolonija u Drnišu, organizirana ove godine na imanju Galić u okrilju seoskog turizma na miljevačkom platou, a već 12. kolovoza u Perušiću kod Benkovca održana je 5. večer Duhovne poezije s međunarodnim predznakomSve ove manifestacije su plod ljubavi i prijateljstva, plod humanosti koja zbližava u nakani kako bi se pomoglo drugima, u smislu promicanja umjetnosti ili prodajom umjetnina, darivanjem onima kojima je najpotrebnije.

 

Upravo zbog sličnosti u svom idejnom projektu, načinjen je razgovor s Joškom Bukaricom iz Drniša, koji sa slikarom Mijatom Marićem organizira likovnu koloniju Drniš u povodu Svetoga Roka, zaštitnika grada Drniša:

 

Koliko se umjetnika odazvalo na ovu 3. po redu likovnu koloniju?

 

Ove godine je bilo osam slikara. U Miljevačkom Bogatiću, seoskom imanju Galić, kapaciteti su ograničeni. Prvu koloniju smo imali 2007. , drugu 2008. i ovo je treća likovna kolonija. Nakon smrti gradonačelnika Dželalije došao je na izborima novi gradonačelnik Begonja, koji je poželio da nastavimo s likovnim kolonijama i, eto, okupili smo se. Razlogom su prazni prostori u našoj Gradskoj vijećnici koje želimo oplemeniti umjetninama, a likovna kolonija je najidealniji način da ugostimo slikare, a oni nam ostave svoja djela.

 

Kako sam doznao, gospodin Begonja je posjetio umjetnike. Ta podrška mnogo znači?

 

Bez podrške grada ja ne bih mogao ostvariti ovaj projekt. Ja sam samo organizator na terenu i idejni začetnik kolonije u Drnišu, a gospodin Begonja je onaj glavni suport brz kojega kolonije ne bi bilo. Svi troškovi su podmireni uz njegovu suglasnost i razumijevanje. Sve je to opravdano velikim fundusom ostvarenih djela, i naša Gradska vijećnica koja je obnovljena, bit će ukrašena umjetninama s ove likovne kolonije. Iako nam vrijeme nije bilo naklonjeno; velike vrućine, zatim bura koja je spriječila rad na otvorenom…

Kakve su dojmove ponijeli sami slikari koji su sudjelovali na ovoj likovnoj koloniji?

Pokušao sam od prethodne dvije kolonije zadržati određeni nivo. U prvom redu, preko prijatelja i slikara Mijata Marića, pozvao sam ozbiljne i vrijedne ljude, vrsne umjetnike. Tako je ostvaren zadovoljavajući kvalitet i postignuta ozbiljnost u profesionalnom odnosu spram rada. U roku dva dana naslikali su 28. slika, što je zadovoljavajuće za ono za što smo ih namijenili. Kao i ranije, znali smo odabrati i nagraditi najzaslužnije za ostvarenje ove kolonije. Ranije je to bio gradonačelnik Dželalija, sada je to gradonačelnik Begonja i sponzori na kojima nam je on pomogao. Posjetio nas je pri radnoj atmosferi i, hvala mu. Svojim dolaskom iskazao je poštovanje i ozbiljnost, volju kojom se potvrđuje povjerenje u zajednički uspjeh. Svi umjetnici su dobili prigodne darove, a ovom prigodom moram pohvaliti Tvrtka Topića koji nam daje vrhunskog vina u potrebitim količinama. Nitko ne smije otići žedan i bez darova. Kada dođu u svoja odredišta, cilj nam je da se čuje za našu gostoljubivost u: Jastrebarskom, Zagrebu, Karlovcu, Kninu. i svim mjestima odakle nam umjetnici dolaze.

Koliko iskusni slikari, recimo prof. Mile Knežević, okuplja djecu samoga mjesta i pedagoški, edukativno pobuđuje njihov interes za likovni rad?

Tu ste sasvim u pravu. Bez tog čovjeka, čini mi se, ne bih mogao. On je za mene brand. On je 32. godište, a uradio je šest slika velikoga formata. U pauzama je išao u svoju sobu i pio tablete kako bi održao svježinu za rad. Ja mu se divim. Toliko volje nemaju niti mnogo mlađi. Odvezao sam ga na vlak i pri rastanku mi je rekao kako je krajnje zadovoljan, sretan zbog učinjenoga i da će uvijek rado doći. Osobno sam zadovoljan što će našu Vijećnicu resiti desetak novih radova s ove kolonije.

Sjećam se prve kolonije kada sam na osobnu zamolbu uspio dobiti dva metra slike Đuke Siroglavića, koja se već nalazi u Gradskoj vijećnici Drniš?

Da. Tu sliku smo uokvirili i nalazi se u našoj Maloj vijećnici. Dio je to slike koja je ušla u Ginisovu knjigu rekorda koju je Đuka Siroglavić radio na otoku Braču. Željeli smo da osobno dođe u Drniš, ali pošto nije mogao, poslao nam je autobusnom linijom iz Zagreba, dio velike slike Val, koju je tek dovršio u zračnoj luci na Braču i koja je izmjerena i upisana kao najduža slika na svijetu.

Kako ste zadovoljni udjelom turističke zajednice ili drugih institucija izvan ureda gradonačelnika Begonje?

Moram reći kako nisam zadovoljan udjelom drugih institucija. Mediji nas nisu posjetili iako je program poznat i otisnut kao obavijest i dostupan svim relevantnim čimbenicima. Samo sam reagirao posebno pozvavši novinarku Slobodne Dalmacije, jer smo uz grad Knin jedini koji radimo na ovakav način. Mi isključivo radimo da fundus slika ostane u gradu.

Facebook komentari
%d blogeri kao ovaj: